to je valjda čuveno "odrastanje"
05/06/2008
Nekoliko poslednjih dana pokušavam da objasnim sebi da već 12 meseci, svih 5 dana u nedelji ja ustajem u 7 sati ujutru, pijem kafu, spremam se, izlazim iz kuće i dolazim na svoje "radno mesto". Da! Ja već punih godinu dana imam svoje radno mesto! Sigurno, nedodirljivo i jadno plaćeno radno mesto u jednoj maloj, mirnoj i skrovitoj državnoj instituciji koja se, kako bi to rekli predstavnici naše političke elite, finansira parama poreskih obveznika.
Dakle, iza sebe imam 26 godina postojanja, završen fakultet sa jako lepim prosekom i čuveno, i tako teško dostupno "radno mesto u struci" gde upravo prestaje moj pripravnički staž. Postala sam punopravni član zajednice a moja uža familija je izuzetno ponosna na taj uspeh. Doduše, baka me ne smatra kompletnom osobom jer se, uprkos gotovo decenijskoj vezi, nisam ostvarila kao supruga ni kao majka, nego sam još uvek posvećena svom hiru- magistarskim studijama. Svi se slažu oko toga da sam baš imala sreće i da nemam ni najmanji razlog za bilo kakvo nezadovoljstvo. Plata ne kasni, 5 nedelja godišnjeg odmora plus državni praznici i čuveno "spajanje", zdravstveno osiguranje i, najvažnije, porodiljsko! Čim mi zatreba...
U početki sam na čuveno pitanje "kako ti je na poslu" u zanosi počinjala da objašnjavam kakva je stvarno situacija pokušavajući da akcenat stavim na prirodu posla prožetu nostalgijom za zlatim periodom studiranja kada još uvek nisam znala kako to "posao" izgleda u praksi. Naivno sam mislila da odgovor na to pitanje podrazumeva komparaciju mojih očekivanja i zatečenog stanja ili, u najmanju ruku, da se od mene očekuje da objasnim kako sam se uklopila i prilagodila. Međutim, pitanje je najčešće postavljano reda radi jer se, naravno, podrazumeva da sam svim jako zadovoljna pošto samo srećnice poput mene dobijaju posao u struci i stalno radno mesto pod skutima državne uprave. Pojmovi "intelektualni i profesionalni razvoj" izazivali su samo blago mrštenje i već posle prvih nekoliko rečenica tema je bivala promenjena. Vremenom sam se ipak usavršila da pitačima dam odgovor kakav žele da čuju "dobro je, namam na šta da se požalim" i da posle dobijene potvrde "naravno da nemaš!" uspem na licu da izazovem bolnu grimasu koja bi trebalo da predstavlja ljubak i skroman osmeh....
7 Comments Add your own
1. sanjarenja56 | 05/06,2008
Pelagija, dobrodošla u ovu oazu zvanu blog.co.yu! Shvati je kao zemlju Nedođiju u kojoj sve može malo lepše da bude, uz pomoć mnogo dobre volje i osmeha! Početak obećava, nastavi!
2. Pinokio | 05/06,2008
Najbolje je da ne razmisljas o tome zasto te je neko nesto pitao!!! Ako mu je dosadno da te slusa, neka sledeci put ne pita.
E, da! Dobrodosla : ))
3. domacica | 05/06,2008
odrastanje nosi sa sobom učenje čitanja "šta je neko hteo postavljajući pitanje".
vidim, to si počela da vežbaš.
ali, jedan mali savet, ne dozvoli da sasvim odrasteš.
dosadno je.
dobrodošla na ovaj blog-servis koji ima dušu i srce!
Prijatno!
4. siljka | 05/06,2008
Ajde i ja da ti pozelim dobrodoslicu,iako se nadjoh u ulozi onih koji pitaju i konstatuju da si super prosla. Ako se osvrnes oko sebe,videces da je moglo i gore.Necu da ti se zalim,dosadilo mi je! Ipak,ako to bas nije tvoj san ti pokusaj da svoj odsanjas do kraja,ali se ipak cvrsto drzi ovog oslonca koji imas...ako je ikako moguce!
5. pelagija | 05/06,2008
hvala svima na dobrodošlici :)
da me neko ne bi pogrešno razumeo želim da objasnim da sam ja itekako svesna da jesam u boljoj situaciji nego mnogi drugi iako ja nisam baš takvu sanjala. znam da je za iole pristojno radno mesto potrebno imati dobru vezu i puno sreće a da odlične kvalifikacije malo znače. iako znam da bih i na regularan način zaslužila da budem zapošljena gde poželim, žao mi je što nisam imala prilike za to. osim toga, svakog dana osećam određenu nelagodu i blagu sramotu jer smatram da niko od nas tamo zaposlenih ne zaslužuje platu koju prima ma koliko ona bila mala. ne dajemo svoj doprinos društvu a ipak trošimo državne pare.
znam kako izgleda druga strana i trudim se da dam svoj maksimum makar samo zarad lične satisfakcije i mirnog sna.
6. Baladašević | 05/06,2008
Pelagija, dobrodošla. Potrudi se barem da budeš fina sa strankama, ako radiš sa njima. Neka ti to bude zadatak, videćeš da si PREMALO plaćena :) Uživaj, imaš izgleda dobro srce, čim se jediš za druge. Pozdrav iz ravnice!
7. stepskivuk | 05/07,2008
A ja bih mogao da dodam,kako je svaki posao umetnost,ako uspemo da u njega utkamo delic svoga duha...
Mogao bih,ali necu.
Potrazi sama svoju srecu..
Leave a Reply